Fizzit v2

Switch to desktop Register Login

Znanost

Čovječanstvo postaje sve gluplje - mjerenja i znanstvene studije to dokazuju!

gluplji

 

Ne radi se o još jednoj priči koja počinje sa "znanstvenici tvrde", bez navođenja konkretnih studija i znanstvenika. Od čuvenog dr. Richarda Lynna, Jan te Nijenhuisa sa sveučilišta u Amsterdamu, dr. Flynna po kom je nazvan Flynn efekt, do testova inteligencije koje provode britanska ili danska vojska kod regrutacije - sva istraživanja jasno ukazuju da je inteligencija, bar u razvijenim državama, u opadanju.

 

Jednostavnim rječnikom, svaka iduća generacija je sve gluplja. Možda su neki od vas gledali film “Idiocracy”, “Vladavina idiota”, komediji koji govori o čovjeku posve prosječne inteligencije, zamrznutom na pet stoljeća, koji se budi u svijetu u kom najinteligentniji čovjek ima IQ otprilike veličine broja cipele. U filmu je to objašnjeno u uvodu: dok par intelektualaca ganja karijeru i razmišlja o jednom djetetu, dok jednog dana ne uvide da je prekasno i za to jedno, susjedna obitelj white trash kretena iz naselja kamp kućica se razmnožava brzinom zečeva, a glavni im je posao uz razmnožavanje ispijanje pive i gledanje televizije. Tehnologija im pomaže u tome da prežive i bez previše pameti. Holivudska komedija? Ne baš, kaže spomenuti profesor Jan te Nijenhuis, čija lani objavljena studija ukazuje da su zapadnjaci izgubili nevjerojatnih 14 IQ bodova, u prosjeku, od viktorijanske ere, koju su obilježila velika znanstvena otkrića, ali i zdrav razum koji je danas tako deficitaran na zapadu, i polako uzmiče pred suludom “političkom korektnošću” i fanatiziranim borcima za “ljudska prava”. Dr Nijenhuis je prostudirao rezultate 14 studija koje su se bavile proučavanjem inteligencije stanovništva provedenih između 1884. i 2004. da bi došao do tog zaključka.

 

No on nije jedini. Čuveni Richard Lynn, psiholog sa sveučilišta u Ulsteru i autor poznate knjge “IQ i bogatstvo nacija”, u kojoj dovodi u vezu izmjereni prosječni IQ nacije i njen ekonomski uspjeh – po njemu, za svaki dodatni bod na IQ skali iznad 70 BDP se povećavana prosječno za 500 dolara po glavi stanovnika – izračunom je došao do podatka da naša inteligencija opada. On je usporedio podatke o prosječnim rezultatim IQ testova diljem svijeta između 1950. i 2000. da bi otkrio da je naša prosječna inteligencija opala za nešto preko 1% u tom periodu. Ne zvuči kao mnogo – ali razlika od 10% je razlika između onog tko može završiti medicinu, i onog tko može završiti tek srednju školu. Dr Lynn predviđa da ćemo do 2050. izgubiti još dodatnih 1,3% svoje inteligencije.

 

Standardni danski test inteligencije (znanje jezika nije potrebno)

 

IQ test kojim Danci testiraju sve buduće regrute svoje vojske, kako bi provjerili jesu li sposobni za vojnu službu (to treba uvesti za kandidate za javne dužnosti u RH!) otkriva da su rezultati tih testova inteligencije u prosjeku pali za 1.5 stupnjeva od 1998. do danas. A standardni IQ testovi koji se provode u Ujedinjenim kraljevstvu i Australiji pokazuju to isto, prema uglednoj znanstvenoj publikaciji “New Scientist”. Među znanstvenicima koji su proučavali razvoj ljudske inteligencije i je dr. Michael Woodley, s Free University of Brussels, koji je također uspoređivao brzinu reakcija ljudi, koja je mjerilo inteligencije, unazad stotinjak godina, i došao do zaključka da smo postali osjetno gluplji. Odnosno, da na zapadu inteligencija pada za 0,3 stupnja u svakom desetljeću (kad su uspostavljeni prvi testovi inteligencije, sto je uzeto kao index, što označava prosječno inteligentnog čovjeka). Čovjek s IQ-om ispod 70 je retardiran i nesposoban u pravilu za samostalan život, onaj s preko 130 je genijalac ili blizu genijalca. Većina ljudi, preko polovice, pada između 90 i 110 u razvijenim zemljama zapada.

 

No, što se desilo s takozvanim “Flynn efektom”, povećanjem inteligencije u visoko razvijenim zemljama, nazvanim po dr. Jamesu Flynnu? Između 1930-ih ih 1980-ih, prosječan rezultat IQ testova Amerikanaca je narastao za tri boda a isti trend zamjetnog povećanja inteligencije je zamijećen praćenjem testova u poratnom Japanu i Danskoj – trend koji je postao poznat kao ‘Flynn effect’. Danas brojni eksperti upozoravaju da ne samo da je došlo do kraja Flynn efekta – IQ u razvijenim zemljama ne da više ne raste, nego drastično pada. Znanstvenici, uključujući samog dr. Flynna, priznaju te rezultate, no on kaže kako bolja edukacija može preokrenuti trend i kako je to samo privremeni poremećaj. No, drugi znanstvenici nisu ni blizu tako optimistični, te upozoravaju da obrazovanjem nije moguće učiniti čuda – mogućnosti nečijeg obrazovanja su ograničene upravo njegovom inteligencijom.

 

Pametni postaju sve gluplji, glupi ostaju glupi

Testovi provedeni u Engleskoj između 1980. i 2008. pokazali su da je prosječan 14-godišnjak bio za dva boda inteligentniji 1980, prema studiji objavljenoj 2009. No ono što je najtragičnije je da je inteligencija najviše pala kod onih u gornjoj polovici skale, dakle inteligentni postaju znatno gluplji, a glupi ostaju jednako glupi, ili neznatno gluplji. Inteligentni teenageri, iz najviše desetine skale, koji su sudjelovali u istraživanju 2008 su u prosjeku imali čak 6 bodova manje od svojih vršnjaka 28 godina ranije. Profesor Flynn smatra da bi to mogla biti posljedica “manje inteligentne mladenačke kulture”, odnosno zaglupljujuće trash-kulture kojoj su današnja djeca izložena, koja uključuje MTV reality showove i općenito sve što kretensko i retardirano. ‘Druge studije su pokazale koliko je prevladavajuća ta mladenačka kultura, koliko ima utjecaja na formiranje mladih ljudi, i ono što primjećujemo je da utjecaj roditelja s decenijama opada’, prokomentirao je Flynn. On upućuje da je današnja kultura vizualno orijentirana, što znači da mladi manje čitaju i manje se upuštaju u ozbiljne konverzacije, što ne pogoduje razvoju inteligencije.

 

No vratimo se ograničenjima manje inteligentnih. Da biste bili liječnik ili završili FER, treba vam IQ od oko 115 ili viši. Ako ste manje inteligentni od toga, jednostavno nećete moći u roku obaviti sve ispite i zadatke, i tu nikakva upornost ne pomaže. Vrlo je malo liječnika s IQ-om od 105 ili 110, a ispod sto ih nema uopće. To objašnjava u dobroj mjeri zašto su neke zemlje siromašnije od drugih: tamo gdje je prosječni IQ oko 90, onih sposobnih završiti tako nešto će biti tek manje od 5%. Tamo gdje je sto, takvih će biti preko 20%. Radi se jednostavno o normalnoj distribuciji, “Belovoj krivulji”, koja je izazvala dosta kontroverzi i napadana od strane političkih moralnihi higijeničara, koji je smatraju “rasističkom znanstvenom činjenicom” jer ukazuje da su u Americi ljudi žute rase najviše plaćeni, a oni crne najmanje, što posve odgovara belovoj krivulji inteligencije jednih, drugih, i trećih. Međutim, nesporna je činjenica da postotak onih koji uspijevaju završiti fakultet posve odgovara toj krivulji, a s inteligencijom je povezana i prosječna zarada. Malo tko s IQ-om većim od 120 zarađuje u Americi ispod stotinjak tisuća dolara godišnje, među njima gotovo nema nezaposlenih, a među njihovom djecom nema onih čija je inteligencija u donjih 10%: kod majki čiji je IQ manji od 80, takve je djece preko trećina. Kao što sve statistike pokazuju jasnu statističku vezu između inteligencije i blagostanja pojedinaca, tako i statistike pokazuju jasnu vezu između prosječne inteligencije, dakle intelektualnog potencijala, nacija i država i njihovog bogatstva i uspješnosti. Naravno, to ne važi za svaki pojedinačni slučaj, postoje bogati glupani nadareni za boks ili nogomet, inteligentni ljudi koji zbog psihičkih bolesti ne ostvaruju potencijal, postoje naftom bogate nacije koje žive kao bubreg u loju a bez nafte – koja im je dok oni inteligentniji narodi nisu otkrili načine njene upotrebe, samo zagađivala rijetke izvore pitke vode, bi bili sretni da jednom godišnje zakolju devu da se najedu, no to važi kao generalno pravilo. Što ste inteligentniji, veće su vam šanse za uspjeh. No, dok su sve statistike o nezaposlenosti, zaradi, razvodima (što niži IQ, veće šanse za razvod), na strani inteligentnih, jedna nije: dok je 81% prosječno inteligentnih i tek nešto manje ispodprosječno inteligentnih oženjeno prije tridesete, kod onih s IQ-om preko 125 je takvih tek 67%. I imaju osjetno manje djece.

 

Inteligentni imaju manje djece, glupani se razmnožavaju

I spomenuti dr. Jan te Nijenhuis smatra da pad inteligencije kod ljudske rase uzrokovan ponajviše time što inteligentne žene u pravilu imaju manje djece, osjetno manje, od onih ne baš tako bistrih. Taj fenomen je poznat već dugo, a na njega je često upućivala i nacistička propaganda u naporima da poveća rađanje djece kod srednjeg sloja i intelektualaca. Eugenika je bila službena vjera Trećeg rajha. No, na stranu nacisti, problem je svakako posve realan. Veza između IQ-a i fertiliteta je na žalost dobro dokumentirana. A i bez znanstvenih studija, nije teško uočiti da je inteligencija nekoć bila nužna za preživljavanje, predstavljala je bitnu evolucijsku prednost. Inteligentije ljudske zajednice su napredovale i širile se. Danas to više i nije tako, danas i glupani, zahvaljujući što socijalnim sustavima, što demokratizaciji visokog obrazovanja koja ponekad i notornim glupanima omogućuje da steknu nekakvu diplomu iz lijevih kvaziznanosti, mogu sasvim lijepo živjeti ne opterečujući previše mozak. U razvijenim zemljama zapada, gdje je i IQ u pravilu najviši broj stanovništva opada. Izuzetak je tek Kina, zemlja s vrlo inteligentnim stanovništvom, ali ona još nije dosegla zapadni standard, a tada će i tamo broj stanovnika početi opadati. Fertilitet je tek 1,4 djeteta po ženi u zemljama poput Japana, Njemačke, ali i Hrvatske. Nedovoljno za opstanak nacije. Useljavanje emigranata iz trećeg svijeta, čiji je prosječni IQ statistički kudikamo niži, također ima utjecaja na nacionalno zaglupljivanje. Amerika je jedina razvijena zemlja zapada koja ima fertilitet na razini 2,1 djeteta po ženi, koji jamči opstanak na dugi rok, ali i dovoljno mlado stanovništvo da bi nacija bila produktivna: 2050. godine, prosječan Amerikanac će biti star 35 godina. Prosječan europljanin će imati preko 50 godina, što će Europu posve izbaciti iz igre.

 

Zašto inteligentni i obrazovani imaju manje djece? Odgovor je dosta jednostavan, inteligentni i obrazovani više brinu o njihovom odgoju i školovanju, u pravilu ulažu jako mnogo novca u svako svoje dijete. Romi, primjerice, ne razbijaju glavu oko toga, ionako pošalju dijete na ulicu da prosi, pa im je svejedno imaju li ih deset. Usto, statistike ukazuju da kad roditelji imaju manje djece, IQ djece će zavisiti od IQ-a roditelja u velikoj mjeri. To je poznato kao “dysgenic fertility theory”. Drugim riječima, ako oboje roditelja imaju IQ oko 110, i ako imaju jedno ili dvoje djece, ta djeca će vrlo vjerojatno imati IQ od oko 110. Što je više djece u obitelji, veza između inteligencije roditelja i djece je manje zamjetna. No sa znatnim rastom svjetske populacije, naročito u zemljama trećeg svijeta i Africi, gdje malo tko ima IQ iznad skromnih devedeset, pada i svjetska inteligencija. Za 2011 je prosjek svijeta bio oko 88,54, najmanji otkad se mjeri. Projekcije su da će do 2050. pasti do 86,32. A čovjek s takvim IQ-om je zapravo običan glupan, sposoban tek za vrlo jednostavne poslove, danas zapravo nepotrebne. Nastavimo li tako, film “Idiocracy” nije nimalo holivudska fikcija. Za stoljeće ili dva, bit ćemo planeta retardiranih ljudi, naoružanih snažnim računalima i atomskim bombama, što baš i nije dobro. Tim više što je niža inteligencija u uskoj statističkoj vezi s nasiljem, kriminalnom, drogama, prostitucijom, razvodima, vanbračnom djecom, i svim formama neodgovornog ponašanja. A usto, idioti ne mare previše za politiku (tako je taj pojam i nastao): primjetno je da današnji teenageri ne pokazuju nikakav interes za uključivanje u političke procese, osim na razini izvikivanja aktivističkih glupih floskula.

 

Izvor: dnevno.hr 

 

FaLang translation system by Faboba

2012. © Fizzit.net

Top Desktop version